Dajte deci Kodak!

Bićete iznenađeni kada otkrijete kakve dobre fotografije čak i dete od sedam ili osam godina može da pravi sa Brauni ili Kodakom. Naročito su interesantni njihovi radovi kada je dvoje ili više dece u porodici. Slike koje oni prave jedni drugih nisu samo puka zabava za njih….Te slike su vam privlačne jer su prirodne: one prikazuju decu onakvom kakva jesu, u svakidašnjem, kućnom okruženju. (tekst iz reklame za Kodak fotoaparat, 1910.)

Poslednju deceniju XX veka fotografsku scenu je obeležila pojava velikog broja proizvođača fotoaparata i fotografske opreme. U borbi za tržište većina njih se reklamirala na različite načine. Ali nijedna nije doživela takav proboj i popularnost kao što je to bio slučaj sa „Istmen Kodak Kompanijom („Eastman Kodak Company). Počev od prvog, sada već kultnog slogana „Vi pristisnite dugme, mi radimo ostalo[1] Džordž Istmen (George Eastman) i njegova firma su od samog početka iskoristili moć slike. Ako je reklamu za taj prvi „Kodak fotoaparat pratio pomenuti slogan, jednostavan crtež fotoaparata i kraći tekst sa ostalim reklamama stvar je bila potpuno drugačija. Situacija se dosta promenila kada je „Kodak 1900. godine pustio na tržište još jedan poznat i po ceni pristupačan model „Boks Brauni („Box Brownie). Zahvaljujući dimenzijama i krajnje jednostavnom sistemu funkcionisanja „Boks Brauni kao i prvi „Kodakov fotoaparat iz 1888. godine  je svako mogao da koristi.[2] A pre svega žene i deca kojima je i bio namenjen.

U tom periodu reklame su bile propraćene fotografijama žena koje fotografišu svoje dete ili decu tokom nekog praznika, rođendana i drugih posebnih prilika. Gotovo istovremeno i periodično su počele da se pojavljuju i reklame na kojima je detetu ili deci dodeljena glavna uloga. Crteži, crno-bele ili polutonske fotografije prikazuju decu dok fotografišu svoju braću, sestre, roditelje i drugare, u šumi, kući, dvorištu, na ulici, ili izletu. Deca više nisu bila samo modeli svojim roditeljima, već mali fotografi koji istražuju svet oko sebe i sami stvaraju svoje uspomene. Jednostavno, zabava za odrasle postala je i njihova. Ove fotografije su uglavnom bile propraćene sloganom Dajte Deci Kodak!. Kako bi zagolicali njihovu radoznalost, znatiželju, podstakli kreativnost, a pre svega privukli što veći broj „malih kupaca na nekim reklamama, brošurama i oglasima se se pojavljivali i crteži vilenjaka ili nekog drugog motiva. To nije bilo sve. „Kodak Istmen Kompanija je oformila „Brauni klub u kojem su članovi bila deca. Članarina je bila potpuno besplatna, a klub je organizovao i takmičenja za najbolju fotografiju. Godine 1929. u Americi dolazi do sloma berze što je rezultiralo Velikom ekonomskog krizom ili Velikom depresijom i nezapamćenim siromaštvom. Sledeće godine „Istmen Kodak Kompanija je otišla još dalje i obradovala pola miliona dece jedinstvenim poklonom – fotoaparatom.

Od reklama sa decom veću popularnost sa imale reklame sa „Kodak devojkom. Prvi put se pojavila na fotografiji iz 1893. godine kao žena koja drži fotoaparat u rukama i gleda direktno u posmatrača.[3]  Po mnogim istraživačima fotografije personifikovala je slobodnog amatera i novu ženu. Do kraja XIX veka prikazivana je krajnje jednostavno i uglavnom na fotografijama. Početkom prve decenije XX veka njen imidž kao i dizajn postera i drugog reklamnog materijala počinje da se menja. Dizajn je daleko slobodniji i originalniji, a kod crteža ili slika kolorit je intezivniji. Najbolje i najoriginalnije reklame su nastale u međuratnom periodu. Upotreba crteža intezivnog kolorita, a ne toliko fotografije nije slučajna bez obzira što je reč o glavnom proizvođaču fotoaparata i što je ubedjivačka moć fotografije mnogo efektnija od crteža ili slike. Glavni nedostatak fotografije u to vreme bila je boja. Kolor fotografija periodično počinje da se pojavljuje tokom druge polovine tridesetih. Tako da je dobro dizajnirani crtež bio svakako privlačniji. U svakom slučaju, većina postera ili reklama u časopisima tog vremena je imao prepoznatljiv Art deko (Art deco) okvir.  Osim što dobija haljinu sa plavo-belim prugama „Kodakova devojka više nije bila vezana za dom i porodicu. Kao i deca koja više nisu modeli, ona je predstavljena kao žena koja izgledom i stvarima koje je zanimaju odgovara modernom dobu. Slobodna, avanturističkog duha, istražuje svet i fotografiše luke, gradove, grupe mladih ljudi obučenih u kupaće kostime po poslednjoj modi, decu kako se kupaju ili svoje neke druge trenutke na selu, planini, šumi negde u Francuskoj, Španiji, Engleskoj.[4]  Ne retko se prikazivala i na jedrenju, u kupaćem kostimu sa plavo-belim prugama. U godinama koje su usledile dobila je status simbola koji je obeležio kulturu dvadesetih i tridesetih godina XX veka. Sa širenjem „Kodak imperije je najpre osvojila Englesku, pa Evropu i druge delove sveta. Pojava ovakvih postera i brošura se takođe može povezati i sa novim modelom Kodakovog Brauni fotoaparata koji je nazvan „Lepi Brauni („Beau Brownie). Izbačen na tržište 1930. godine „Lepi Brauni se proizvodio svega tri godine. Malih dimenzija, bio je namenjen isključivo damama, a u prilog tome svedoči Art deko (Art deco) geometrijski dizajn. Kao takav bio je pristupačan u nekoliko kombinacija boja: svetlo i tamno plavoj, zelenoj, roze, braon i crno-braon.

Posle Drugog svetskog rata popularnost „Kodakove devojke“ je počeo da bledi. Upečatljivi slogani, kvalitetna umetnička i fotografska produkcija i dizajn koju su posedovale reklame iz prve polovine XX veka od četrdesetih godina počinju polako da nestaju. „Kodak“ je u tom periodu uveliko reklamirao i foto-albume koje je proizvodio, fotografsku hemiju za razvijanje negativa i pozitiva takođe angažujući žene kao glavne modele. Devojka sa haljinom na plavo-bele pruge se još neko vreme pojavljivala. A onda je tu haljinu zamenio plavo-beli kupaći kostim i modeli izveštačenog osmeha sa fotoaparatom ili filmom u rukama. Iako je „Kodak“ u jednom periodu angažovao poznate glumice kako bi prikazao da ga i slavni vole i da znaju da rade sa njim, reklame iz druge polovine XX veka nisu ni približno bile uspešne, a pre svega zanimljive i živopisne kao njihove predhodnice.

Jelena Matić

[1] Videti: O Piktorijalizmu i Naturalizmu, na https://imageboxonphotography.photo.blog/2020/03/30/o-piktorijalizmu-i-naturalizmu/

[2] Videti: Ibid.

[3] Vdeti: Ibid.

[4]Kodak Girls-The Kodak Girl Collections, u: http://www.kodakgirl.com/kodakgirlsframe.htm

Objavio/la: jelenamatic05

Jelena Matić (1977, Beograd) diplomirala istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a magistrirala na grupi za Teoriju umetnosti i medija Univerziteta umetnosti u Beogradu. Od 2001. godine se bavi istorijom i teorijom fotografije, umetnosti i medija kao autor, kustos i predavač. Od 2003 do 2015. saradnik časopisa ''Refoto''. Umetnički direktor galerije Artget Kulturnog centra Beograda (2015). Autor je preko 200 tekstova i eseja o istoriji i teoriji fotografije, kao i 20 tekstova za kataloge samostalnih i grupnih izložbi domaćih i stranih umetnika. Sarađivala na nekoliko knjiga i projekata u domenu umetnosti. U izdanju galerije Artget i Kulturnog centra Beograda 2017. godine objavila knjigu ''Kratka istorija fotografije''. Trenutno radi kao stručni saradnik za predmet Razvoj fotografskog medija na katedri Primenjena grafika (modul fotografija) na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.

Postavi komentar

Dizajnirajte ovakav sajt uz pomoć WordPress.com
Započni